|
||||||||||||||||||||||||||
|
|
Za školovanje pasa potrebna su neka pomagala. Prvo pomagalo
nam je ovratnik. Štenetu nećemo staviti Koral je sličan takvu ovratniku, ali je sastavljen od metalnih članaka koji se mogu okrenuti prema unutra a i prema van. Udešeni su tako da se stežu ako pas ili čovek povuče, što takođe prouzrokuje psu bol. Postoje dve vrste povodnika: kratki, kojim vodimo psa na šetnju ili ga njime vežbamo, i dugački, na kojem ga učimo mirnoći na zeca i drugu divljač i kojim nas dovede po krvavu tragu do jelena ili divljih svinja. Osim remena (povodnika) upotrebljavamo i dugačku uzicu, koju provedemo ispod pasjeg ovratnika i držimo oba kraja u ruci. Tom uzicom možemo psa zadržati i prisiliti da legne, a ako ga hoćemo pustiti da, npr., donosi uz zapoved »aport«, ispustimo jedan kraj uzice. Pas može otići jer mu se uzica ispod ovratnika izvlači, a mi je namatamo u klupko. To možemo jer nam je ostao jedan kraj u ruci. Uzica neka bude tanka ali čvrsta. Prednost te uzice jest u tome što ne trebamo psa otkopčavati kada hoćemo da nam učini neku radnju. Polaganim otkopčavanjem smanjujemo psu zanimanje za izvršenje zapovedi. Važno pomagalo nam je zviždaljka. Ona može biti obična glatka ili na bubnjić. Njom možemo davati tiše zapovedi ako se pas nalazi blizu nas, a i vrlo glasne ako je udaljen. Postoje i ultrazvučne zviždaljke. Njima možemo davati psu zapovedi koje su za ljudsko uho gotovo nečujne, a za pasje obratno. Ja ih upotrebljavam za zapoved »daun«. Vrlo su dobre, ali im se lako izgubi donji dio. Zviždaljku bismo morali imati pri ruci za vreme vežbe, a i za vreme lova. Najbolje je da je imamo pričvršćenu na uzici kroz zapučak, a ona nam je u gornjem vanjskom džepu ispod zapučka. Tako spremljenu možemo odmah dohvatiti i u pravi čas zazviždati. Ako je pas našao divljač, na nju stoji, digne je i mi mu jednokratnim zviždukom možemo zapovedati da legne, a ako tražimo po džepovima gdje nam je zviždaljka, pas je već daleko za zecom. U tom slučaju svako je zakasnelo zviždanje uzaludno, čak i štetno. Pas ga, naime, ne sluša, pa stekne naviku da ni inače ne sluša. Na jednokratni zvižduk »pif« pas ima da legne. Na dvo-kratni »pif, pif« mora smesta doći k nama. Za učenje u donošenju upotrebljavamo razne predmete za to prikladne. Na početku moraju biti lagani, a kasnije sve teži. Da pas nauči predmete koje nosi primati po sredini, dobro je napraviti drvo koje je u sredini tanje i prikladno za dohvat, a obe strane izbočene i jednako teške. Takav predmet možemo dati napraviti kod bravara. Da nam ne služi samo kao ovako lagan, kakav mora biti u početku, treba postojati mogućnost da mu obadve strane postupno otežavamo. Osim tog drveta dobro je imati razne predmete omotane u kožu zeca, mačke, kunića ili lisice. Njima priučavamo psa donošenju lovine. Za pravilno donošenje
divljači potrebna nam je vrećica omotana u kožu divljači.
Tu iz početka punimo piljevinom, a
kasnije vadimo postupno piljevinu a stavljamo pesak. Vrećica neka
ima oblik zeca, odnosno divljači, čijom je kožom omotana.
Udesimo je tako da možemo piljevinu vaditi, a pesak stavljati a da je
svaki put ne odmotavamo. Svršetak
vrećice nalazi se kod zečje stražnjice.
Tu je Sva navedena pomagala možemo ili sami napraviti ili ih dati napraviti uz minimalan trošak. Bez pomagala ne možemo raditi, jer bez alata nema zanata. |
|
||||||||||||||||||||||||