+38162/700-800, 065/900-3-900 dogbest@gmail.com

DRESURA

LOV

ŠKOLOVANJE LOVAČKIH PASA

Svaki, a pogotovu lovački pas, treba da bude školovan. Ne može ga se prepustiti njegovu urođenom nagonu da on njime ravna, iako je taj nagon od najveće važnosti. Već razvijeni nagon Školovanjem oplemenjujemo tako da nam pas služi što je više moguće u lovu i drugim korisnim radnjama i vješti­nama.

Ni jednu vrstu pasa nije lako školovati i odgajati ako za to nemamo potrebno iskustvo, znanje, strpljivost i ljubav. Prema svrsi za koju smo nabavili psa usmjerit ćemo i školovanje. Razlika je, naime, samo u svrsi, inače su metode za sve pse jednake.

Osnovne navike, npr.: sjedenje, leganje, čekanje na mestu itd. učimo sve pse jednakim načinom. Vježbanje u radu pti­čara, goniča, jamara i krvosljednika svakako je različito, jer je njihova namjena različita. Gonič treba da goni divljač, a ptičar to ne smije, krvosljednik se specijalizira za rad na tragu, a jamar za rad pod zemljom.

U poglavlju o ptičarima obrađuje se uglavnom postupak s ptičarima. Tu su opisane sve vježbe od kojih se mnoge odnose i na ostale vrste lovačkih pasa. U sledećim poglav­ljima opisane su tek specijalne vježbe ostalih vrsta. Prema tome, čitalac, koji prema ovoj knjizi hoće da školuje jamara, krvosljednika ili goniča, treba da pročita i prednji dio knjige u kojemu su opisane temeljne vježbe ptičara, a ne samo ono poglavlje za koje je zainteresiran.

Osoba koja Školuje psa

O gornjoj temi kao i o samom školovanju poznati su kinolozi napisali mnogo knjiga na svim svetskim jezicima, ali je ipak činjenica da je od stotinu  pasa, koji bi po svojim

svojstvima mogli biti odlično školovani, tek nekoliko koji to uistinu i jesu. Ima i lovočuvara, koji su dnevno s lovačkim psima, a nemaju ni najosnovnijeg pojma o njihovu školovanju.

Osoba koja školuje psa mora imati neke osobine bez kojih ne može biti uspjeha, a to su u prvom redu poznavanje pasjih svojstava, strpljivost, energija i dosljednost. Osim toga, takva osoba mora biti dobrodušna i čvrste volje, mora imati dar pravilnog rasuđivanja pasje sposobnosti, a pogotovu mora znati kako će psa nečemu naučiti i kojim redosledom se to obučavanje treba odvijati. Kao što djeca u školama uče naj­prije najjednostavnije pojmove, koji se zatim proširuju i do­punjuju, tako se isto odvija i obuka pasa. Čovjek mora oceniti da li ga pas razumije ili ne. Osim toga, pas mora biti za svaku izvršenu zapovest nagrađen barem pohvalom. U početku Školovanja potrebni su svakako uz pohvalu i dobri zalogaji mesa. To je ono što psa stimulira za učenje, i uko­liko toga nema, on sat učenja smatra lordom, na njega ide bezvoljno i nastoji mu se izmaknuli, a u takvim okolnostima jasno je da ne muže bili m uspjeha.

Pas ne razumije ljudske riječi, iako ima ljudi koji u svojoj prevelikoj ljubavi prema psu zamišljaju da ih pas razumije svaku riječ, da mu manjka samo dar govora itd.

Vodič psa ne smije biti nagao i razdražljiv, te sklon pijanstvu. Takav čovjek može nerazumno kažnjavati psa, a to stvara jaz između njih, koji je vrlo teško kasnije ukloniti. Ako smo uspjeli da pas izvršava naše zapovesti iz vlastitog interesa, onda je uspjeh gotovu siguran, ako, naravno, u ško­lovanju postupamo ispravnim redosledom i psu razumljivim načinom. On nas veoma voli i nema namjere da nam prkosi, a često promatra točnije vodiča, nego vodič njega. Mnogo puta se događa da vodič kažnjava psa za svoje, a ne za njegove greške.

Pas je vučjeg roda i ima u svojoj naravi sklonost podređivanju jačemu, jer je to zakon čopora u kojem oni žive. Zbog toga on mora osjećati da je vodič jača jedinica od njega. Mekušci, koji nerazumno maze psa, i često ponavljaju zapovesti »sjedni, sjedni, sjedni« i slično, bez odlučnosti, ne mogu školovati psa, a i najbolje školovanog psa u kratko

svojstvima mogli biti odlično školovani, tek nekoliko koji to uistinu i jesu. Ima i lovočuvara, koji su dnevno s lovačkim psima, a nemaju ni najosnovnijeg pojma o njihovu školovanju.

Osoba koja školuje psa mora imati neke osobine bez kojih ne može biti uspjeha, a to su u prvom redu poznavanje pasjih svojstava, strpljivost, energija i dosljednost. Osim toga, takva osoba mora hiti dobrodušna i čvrste volje, mora imati dar pravilnog rasuđivanja pasje sposobnosti, a pogotovu mora znati kako će psa nečemu naučiti i kojim redosledom se to obučavanje treba odvijati. Kao što djeca u školama uče naj­prije najjednostavnije pojmove, koji se zatim proširuju i do­punjuju, tako se isto odvija i obuka pasa. Čovjek mora oci­jeniti da li ga pas razumije ili ne. Osim toga, pas mora biti za svaku izvršenu zapovest nagrađen barem pohvalom. U početku školovanja potrebni su svakako uz pohvalu i dobri zalogaji mesa. To je ono što psa stimulira za učenje, i uko­liko toga nema, on sat učenja smatra teretom, na njega ide bezvoljno i nastoji mu se izmaknuti, a u takvim okolnostima jasno je da ne može biti ni uspjeha.

Pas ne razumije ljudske riječi, iako ima ljudi koji u svojoj prevelikoj ljubavi prema psu zamišljaju da ih pas razumije svaku riječ, da mu manjka samo dar govora itd.

Vodič psa ne smije biti nagao i razdražljiv, te sklon pi­janstvu. Takav čovjek može nerazumno kažnjavati psa, a to stvara jaz između njih, koji je vrlo teško kasnije ukloniti. Ako smo uspjeli da pas izvršava naše zapovesti iz vlastitog interesa, onda je uspjeh gotovo siguran, ako, naravno, u ško­lovanju postupamo ispravnim redosledom i psu razumljivim načinom. On nas veoma voli i nema namjere da nam prkosi, a često promatra točnije vodiča, nego vodič njega. Mnogo puta se događa da vodič kažnjava psa za svoje, a ne za njegove greške.

Pas je vučjeg roda i ima u svojoj naravi sklonost podređivanju jačemu, jer je to zakon čopora u kojem oni žive. Zbog toga on mora osjećati da je vodič jača jedinica od njega. Mekušci, koji nerazumno maze psa, i često ponavljaju zapovesti »sjedni, sjedni, sjedni« i slično, bez odlučnosti, ne mogu školovati psa, a i najbolje školovanog psa u kratko

vrijeme sasvim iskvare. Svaka zapovest izdaje se samo jedanput, ali tako da ju je pas dobro čuo i razumio i on je mora bezuvjetno i izvršiti. Zbog toga ne smijemo psu zapovestati ono što ga ne učimo, ili ga nismo učili, jer to on ne može ni znati. Ako propustimo nekoliko puta da učini ono što smo mu zapovestili, a što je već naučio, on počinje smatrati da to uopće nije dužan činiti i prestaje tu zapovest izvršavati. Tak­vim postupkom ćemo psa iskvariti. Pri tom se nemojmo za­varavati mislima: »To je pas koji ima 5 ili više godina, on se ne može više pokvariti.« I desetogodišnjeg psa možemo nerazumnim postupkom pokvariti.

Evo dva primjera iz moje prakse. Devetogodišnji ptičar, odličan aporter, prestao je pravilno predavati divljač, tj. nosio je neko vrijeme, a onda bacio. Razlog - pas je išao na šetnju s dječakom koji je imao zračnu pušku i strijeljao vrapce. Pas je prvog ustreljanog uzeo i donio ispred dječaka. Taj mu ga nije oduzeo, nego je strijeljao drugog, trećeg itd. Pas je ispustio prvog, uzeo drugog, pustio ovog i nosio trećeg. To se ponavljalo i stari se pas iskvario, pa ga je bilo pot­rebno ponovno uvježbavati u donošenju. Naravno, smesta je trebalo zabraniti praksu koja ga je kvarila.

Sledeća>>>