RAD NA POLJU

RAD NA POLJU

Kada smo psa naučili poslušnosti i donošenju, spremamo ga za praktičan rad u polju. Zato je u prvom redu potrebno da pas ima telesnu kondiciju. Uz dobru hranu potrebna mu je dnevna vežba u trčanju i izdržljivosti. Vrlo je dobro da trči uz bicikl na dan 1—2 sata. Tako treniran pas ima lijepe oblike, jer su mu mišići pravilno razvijeni. Osim toga, postaje izdržljiv, a to je jedna od glavnih osobina dobrog ptičara. Često se u lovu vide psi koji za nekoliko jutarnjih sati lijepo rade, a kasnije, kad malo sunce zagre, naglo dišu, iznemognu i traže priliku da legnu u prvu hladovinu. Ni volja ni strast ne mogu ih pokrenuti, jer su iscrpljeni. Krivnja za to ne leži na psu, nego na nama, jer ga nismo uvežbali izdržljivosti. Idealnu izdržljivost ima onaj pas koji večernji završetak lova svršava istim elanom, brzinom i voljom kojom ga je ujutro započeo.

Da to postignemo, nije dovoljno vežbati psa tjedan dana pre početka lova. Tu treba sustavno raditi, i to barem mjesec dana pre nego što lov započne, a potrebno je da smo to barem donekle radili od njegove rane mladosti, odnosno od dana nabave.

I najbolji pas, odličnog nosa, dobar aporter, dobro školovan, ne vredi mnogo ako nije izdržljiv, jer nam je u lovu od male koristi. Dugodlaki i tamno obojeni psi teže podnose vrućinu. Prve gre dugačka dlaka, u drugih tamna boja upija sunčane zrake. Takvim psima moramo nastojati naći priliku da se za vreme lova, dok je jesenska žega, nekoliko puta okupaju i rashlade. Nakon toga opet su svježi i sposobni za rad. U lovu treba unapred planirati da povremeno dođemo do potoka, reke ili kakve bare, gde se psi mogu rashladiti i napiti vode. Ukoliko vode u cijelom lovištu nema, moramo je nositi sa sobom, da se pas napije. Potrebna nam je i posuda. To može biti i poklopac od sintetske kutije ili što slično. Pas se ne znoji na kožu, kao čovek, nego na jezik. Za velikih vrućina vidimo da pas gubi mnogo vlage preko jezika. Neupućeni se često čude kako to da psu teče toliko vode iz gubicie, a žedan je.

Što je više raznolike divljači u lovištu, to nam je školovanje ptičara lakše. U takvu lovištu imamo svaki čas priliku da psa učimo pravilnom ponašanju. U siromašnim predjelima je vrlo teško. Ako cijelo popodne hodamo sa psom, a nismo našli divljač, izgubimo i mi i pas svaku volju. Često nam se dogodi da se divljač dignula dok smo se najmanje nadali, psa nismo imali na oku i on je za njom pojurio. U lovu s mladim psom nije nam važno što ćemo ustreliti, nego kako nam se pas ponaša. Prvih dana lova prepuštamo streljanje samo našem pomoćniku. Tih pomoćnika može biti i više, ali naša je puška na ramenu. Mi ne streljamo, jer svu pažnju usredotočujemo na psa. Dugačka uzica, zviždaljka i praćka treba da budu pri ruci. Njima kočimo psa u pokušajima da goni divljač ili da na hitac divlja. Najveću grešku ćemo počiniti ako psa pošaljemo ili pustimo da uhvati ranjenog zeca ili fazana, ako nije na hitac legao i neko vreme u tom položaju čekao. Tek na našu zapoved ide po divljač. Neka nas ne smeta što će nam možda drugovi u lovu prigovoriti da će za to vreme divljač daleko odmaknuti ili se sakriti, pa će biti možda izgubljena. Bolje je izgubiti jednog zeca nego iskvariti psa, za čije smo školovanje već uložili toliko truda, vremena i ljubavi.

Ako je divljač pred psom ubijena, dobro je da 2—3 puta uopće ne damo psu aportirati. Digne je naš pomoćnik, odnosno lovac, koji ju je r.bio. Tim načinom postaje psu jasno da je njegova dužnost pronaći divljač i na nju stajati.

Obilnom hvalom a i dobrim zalogajem nagradimo psa kada nam bez okolišanja legne čim se divljač dignula i u ležećem stavu čeka daljnju zapoved.

Razumljivo je da se ta svojstva, odnosno rezultati našeg rada, ne mogu postići, kako se kaže, preko noći. Za to je važno strpljivo vežbanje, mirnoća i dosljednost.

Pas, ptičar pun lovačke strasti, ima neodoljivu želju goniti divljač. Mi ga moramo bez srdžbe i udaraca naučiti da se toga okani. Moramo imati razumijevanja za njegov nagon, ali upornošću i spomenutim načinom postići ćemo cilj. Što više prilike imamo, tj. što češće idemo sa psom u bogata lovišta, ne u lov, nego na vežbanje, to ćemo brže, lakše i bolje doći do cilja, a rad ptičara u polju glavni je njegov zadatak.

Ako se prema tim momentima odnosimo nemarno i neodgovorno, imat ćemo umesto ptičara brakirce, koji u napučenim lovištima čine više štete nego koristi.