|
||||||||||||||||||||||||||
|
|
Kada smo psa naučili
poslušnosti i donošenju, spremamo ga za praktičan rad u polju.
Zato je u prvom redu potrebno da pas ima telesnu kondiciju. Uz dobru
hranu potrebna mu je dnevna vežba u trčanju i izdržljivosti. Vrlo
je dobro da trči uz bicikl na dan 1—2 sata. Tako treniran pas ima
lijepe oblike, jer su mu mišići pravilno razvijeni. Osim toga,
postaje izdržljiv, a to je jedna od glavnih osobina dobrog ptičara.
Često se u lovu vide psi koji za nekoliko jutarnjih sati lijepo
rade, a kasnije, kad malo sunce zagre, naglo dišu, iznemognu i traže
priliku da legnu u prvu hladovinu. Ni volja ni strast ne mogu ih pokrenuti,
jer su iscrpljeni. Krivnja za to ne leži na psu, nego na nama, jer ga
nismo uvežbali izdržljivosti. Idealnu izdržljivost ima onaj pas koji
večernji završetak lova svršava istim elanom, brzinom i voljom
kojom ga je ujutro započeo. Da to postignemo, nije
dovoljno vežbati psa tjedan dana pre početka lova. Tu treba sustavno
raditi, i to barem mjesec dana pre nego što lov započne, a potrebno
je da smo to barem donekle radili od njegove rane mladosti, odnosno
od dana nabave. I najbolji pas, odličnog
nosa, dobar aporter, dobro školovan, ne vredi mnogo ako nije izdržljiv,
jer nam je u lovu od male koristi. Dugodlaki i tamno obojeni psi teže
podnose vrućinu. Prve gre dugačka dlaka, u drugih tamna boja
upija sunčane zrake. Takvim psima moramo nastojati naći priliku
da se za vreme lova, dok je jesenska žega, nekoliko puta okupaju i rashlade.
Nakon toga opet su svježi i sposobni za rad. U lovu treba unapred planirati
da povremeno dođemo do potoka, reke ili kakve bare, gde se psi
mogu rashladiti i napiti vode. Ukoliko vode u cijelom lovištu nema,
moramo je nositi sa sobom, da se pas napije. Potrebna nam je i posuda.
To može biti i poklopac od sintetske kutije ili što slično. Pas se ne znoji na kožu,
kao čovek, nego na jezik. Za velikih vrućina vidimo da pas
gubi mnogo vlage preko jezika. Neupućeni se često čude
kako to da psu teče toliko vode iz gubicie, a žedan je. Što je više raznolike
divljači u lovištu, to nam je školovanje ptičara lakše. U
takvu lovištu imamo svaki čas priliku da psa učimo pravilnom
ponašanju. U siromašnim predjelima je vrlo teško. Ako cijelo popodne
hodamo sa psom, a nismo našli divljač, izgubimo i mi i pas svaku
volju. Često nam se dogodi da se divljač dignula dok smo se
najmanje nadali, psa nismo imali na oku i on je za njom pojurio. U lovu
s mladim psom nije nam važno što ćemo ustreliti, nego kako nam
se pas ponaša. Prvih dana lova prepuštamo streljanje samo našem pomoćniku.
Tih pomoćnika može biti i više, ali naša je puška na ramenu. Mi
ne streljamo, jer svu pažnju usredotočujemo na psa. Dugačka
uzica, zviždaljka i praćka treba da budu pri ruci. Njima kočimo
psa u pokušajima da goni divljač ili da na hitac divlja. Najveću
grešku ćemo počiniti ako psa pošaljemo ili pustimo da uhvati
ranjenog zeca ili fazana, ako nije na hitac legao i neko vreme u tom
položaju čekao. Tek na našu zapoved ide po divljač. Neka nas
ne smeta što će nam možda drugovi u lovu prigovoriti da će
za to vreme divljač daleko odmaknuti ili se sakriti, pa će
biti možda izgubljena. Bolje je izgubiti jednog zeca nego iskvariti
psa, za čije smo školovanje već uložili toliko truda, vremena
i ljubavi. Ako je divljač
pred psom ubijena, dobro je da 2—3 puta uopće ne damo psu aportirati.
Digne je naš pomoćnik, odnosno lovac, koji ju je r.bio. Tim načinom
postaje psu jasno da je njegova dužnost pronaći divljač i
na nju stajati. Obilnom hvalom a i
dobrim zalogajem nagradimo psa kada nam bez okolišanja legne čim
se divljač dignula i u ležećem stavu čeka daljnju zapoved. Razumljivo je da se
ta svojstva, odnosno rezultati našeg rada, ne mogu postići, kako
se kaže, preko noći. Za to je važno strpljivo vežbanje, mirnoća
i dosljednost. Pas,
ptičar pun lovačke strasti, ima neodoljivu želju goniti divljač.
Mi ga moramo bez srdžbe i udaraca naučiti da se toga okani. Moramo
imati razumijevanja za njegov nagon, ali upornošću i spomenutim
načinom postići ćemo cilj. Što više prilike imamo, tj.
što češće idemo sa psom u bogata lovišta, ne u lov, nego na
vežbanje, to ćemo brže, lakše i bolje doći do cilja, a rad
ptičara u polju glavni je njegov zadatak. Ako se prema tim momentima
odnosimo nemarno i neodgovorno, imat ćemo umesto ptičara brakirce,
koji u napučenim lovištima čine više štete nego koristi. |
|
||||||||||||||||||||||||