Veliki švicarski planinski pas

 

Velik je, krepak, pokretljiv pas s crnom osnovnom bojom, sjajnim smedim mrljama i belim pegama. Dlaka je kratka. Težak je, ali nije mlitav. Ima lagalno izražen stop te srednje dugu i jaku njušku. Malo podseća na mastife, mada ima zategnutu gubicu, nema podvoljka. Oči su srednje velike, boje Iješnjaka do kestenasto smede, s nadasve opreznim, razumnim i svesnim pogledom. Trouglaste uši su polegnute uz glavu, a kada je uznemiren, nosi ih nešto napred. Prsa su duboka i široka, noge jake i ravne. Rep je težak. Oštra dlaka je duga oko 4 cm. Visina - 70 cm, težina - oko 40 kg.Njegovi preci su najverovatnije bili rimski borbeni psi i srednjevjekovni mesarski psi. Ponovo su ga 1908. godine otkrili u Langenthalu i počeli su ga planski uzgajati.Veliki švicarski planinski pas je klasičan primjer čuvara i zaštitnika. Za njega govore da nikada ne spava, tj. da je uvek budan. I najmanji šum, kojeg uzrokuje stranac, probudi ga i na njega reaguje. Pritom je miran, ne laje previše i zgrabi samo onda kad je potrebno. Strancu je obično dosta i da ga ugleda, a pas ne mora ni režati. Posebno Ijubomorno čuva decu i žene. Nikakva prijetnja ga neće zaustaviti. Moguće ga je dobro školovati i pravom se gospodaru lepo podredi. Koriste ga i kao spasilačkog psa. Najmirniji je i najređi među svim švicarskim planinskim psima. Jedan je od najlepših pasa na svetu.Nije pas za grad, kao ni za duži život u psećoj kućici. Jako je odan domu. Voli kretanje.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera
Nazad