Entlebuški planinski pas

 

 

Najmlađi je među švicarskim planinskim psima. Poznavaoci ga odmah prepoznaju, a laici ga smatraju mešancem. Spada među niže, srednje velike pse, jako je pokretljiv i okretan, dužina tela je veća od visine. Gornji deo lobanje je pljosnat s lagano izraženim stopom. Ima jaku gubicu, koja se jasno odvaja od obraza i čeonog dela glave. Donji dio ušiju je zaobljen. Izraz lica je budan i prijazan. Sve na tom psu je snažno i naočito, skladno. Rep je kratak, i s takvim se obično okoti. Dlaka je kratka, tvrda, jaka, sjajno crna sa sjajnim smeđe crvenim mrljama i belim oznakama kao i kod drugih "planinaca". Visina ispod 50 cm, težina - 25 do 30 kg. Doživi visoku starost. Radi se o starom pastirskom psu, kojeg su ponovno otkrili i uzgajali nakon prvog svjetskog rata. Među radnim sposobnostima izrazite su teranje i čuvanje stada te čuvanje kuće. Postao je i omiljen, nezahtevan gradski pas, koji živi u stanu i pravi je porodišni pas. Vrlo je oprezan, mada obično nije agresivan. Spreman je hrabro braniti svog gospodara, pre svega decu. Jako je temperamentan, iako nije na teret i odmah zna da li se to što je učinio, gospodaru sviđa ili ne. Ne napada manje pse, jednostavno se okrene od njih. Vrlo se rado igra, a kad ostari malo se smiri. Lajanje je podnošljivo, možemo ga po potrebi i ograničiti jer ima veliku sposobnost učenja. Najlepše kod entlebuškog planinskog psa je njegova povezanost "sa svojim ljudima". Telesno je robustan, no u duši je malo osjetljiv. Retko oboli. Jednostavno ga je čistiti. Ima srednje veliku potrebu za kretanjem.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera
Nazad