|
Dugodlaki Bernardinac
|
Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno na ledima. Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima ima izražene "pantalone". Podvoljak je oblikovan poput ogrlice i zato deluje veličanstveno. Telesna linija dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog. Šape su bele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci. Uzgajač ih mora odstraniti. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova. Prije nego kupite štene, proverite da li su njegovi roditelji oboljeli od displazije. Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina. Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo kad osete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.Bernardinac je životinja koja voli udobnost i nema veliku želju za kretanjem, stoga ga ne treba često voditi u šetnje. Nije grubijan, iako je samouveren i retko će ga kada napasti neki drugi pas. Bernardinac je osjetljiv i privržen čoveku, stoga je preporučljivo da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat dnevno bude uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Tada laje i njegov glas se daleko čuje. Od silne radosti može nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi puno teže nego hladnoću, stoga mu treba prostor u senci.Vlasnik bernardinca u šetnji s psom, često naleti na tri različite reakcije šetača: 1. Majke pošalju svoju decu da pomiluju ljupkog psa, jer pogrešno misle da je bernardinac draga curica u krznu. Bernardinac je stvarno dobrodušan pas koji voli djecu, ali ponekad je dovoljno da se dijete nađe na putu toga diva i već će biti na tlu. To će se dijete onda čitav život bojati pasa. 2. Ljudi koji rado popiju štogod žestokog, imaju velike oči kada ugledaju bernardinca, jer bi on na vratu trebao imati lepo burence s rumom za prvu pomoć. Tu posudicu su bernardinci nekad i nosili, ali danas je nose samo na turističkim priredbama. Jedna od uloga tih pasa u prošlosti bila je i otkrivanje krijumčara čokolade i cigareta na švicarsko - talijanskoj granici. Priču o alkoholnom piću oko vrata opisao je švicarski pisac Meissner u knjizi "Alpske ruže" (Alpenrosen) koja je izašla 1816. godine. Na naslovnoj stranici je bio bernardinac s nacrtanom bačvicom oko vrata. U kronikama samostana Svetoga Bernarda o tome nema zapisa. 3. Ljudi oduševljeni psima, sanjaju o Barryu, psu koji je u 12 godina svog života spasio 40 Ijudi. To je vjerojatno legenda o kojoj u samostanu nije ništa zapisano. Nije zapisano niti da je spasilac bio Barry, kao ni da su to radili drugi psi. Do 1860. godine bernardince su zvali medvjeđim psima i jedan preparirani primjerak dobio je mjesto u bernskom muzeju. Ime bernardinac u upotrebi je od 1865. godine, a čistokrvni uzgoj započinje u samostanu St. Bernard. Monasi su koristili kratkodlake bernardince kao alpske pastirske pse za traženje puteva, krčenje prtina u snegu i prijevoz mleka, dok su dugodlake poklanjali značajnijim ljudima. Prvi uzgojni par imao je Heinrich Schumacher, mesar i gostioničar u Holligenu kod Berna. Psi su se zvali Barry i Diana. Njihovi najslavniji potomci su bili Sultan i Favorit koji su 1867. godine na svetskoj izložbi pasa u Parizu dobili zlatnu medalju. Po nastanku pasmine svetom je prošao bernardinski "boom" i za njih se plaćalo od 800 do 2 000 zlatnih franaka. Prvi klub bernardinaca otvoren je 1887. godine u Zurichu i 1891. u Munchenu.Imamo li dete ne smemo mu dozvoliti da jaše po psu ili da ga diže za prednje noge. Može doći do kidanja mišića i ligamenata, kao i do problema prilikom rasta. Bernardinci su odrasli s navršene dve godine. |
