Boseški ovčar-Beauceron

 

Jak, mišićav, ali ne i ukočen pas. Izgleda pomalo rustikalno. Glava je dobro oblikovana, čeono koleno je nešto uzdignuto i liči na greben na prielazu iz nosnog u čeoni deo lobanje. Jako makayasto zubalo tesno prekrivaju usnice. Oči su kestenjasto smeđe i pomalo ovalnog oblika. Uši su uspravne ako su krupirane. Rep je nošen na dole i mora sezati do skočnog zgloba. Pokrovna dlaka je duga 3 do 4 cm i leži gusto prilegnuta na finoj poddlaki koja je vatrenougljene do mišje sive boje. Boja krzna je crna sa smeđim mrljama ili siva (trobojan). Ima dvostruke čaporke na zadnjim nogama. Visina je 67 cm, težina do 50 kg. Dočeka visoku starost. Beauceron je u prošlosti imao više imena. Svoje sadašnje ime dobio je u prošlom stoleću po francuskoj pokrajini Beauce. Francuzi ga još uvek nazivaju "bas rouge", zbog crvenih mrlja na nogama.Beauceron je potpuno nepokvaren i prirodan pas. Vrlo je aktivan i neverovatno istrajan. Kod posla je tvrd, inteligentan čuvar, poslušan je i brzo uči, samouveren je i privržen gospodaru. Nagon za čuvanje stada u porodici prenosi na decu. Prema strancima je nepoverljiv i napadački raspoložen. U svojoj domovini je poštovan obrambeni i policijski pas. Beauceron nije pas za početnike, a još manje je pas koji može živeti u soliteru u velikom gradu. Odličan je za čuvanje imanja na selu ili u predgrađu. U takvoj okolini bit će dragocen i dobro će služiti. Francuski kinolozi ga prije svega koriste kao sportskog psa i s njim se pojavljuju na velikim takmičenjima službenih pasa.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera
Nazad