Alpski brak jazavčar

Vrlo je aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Deluje elegantno. Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i na krajevima zaokružene. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim telom. Noge su mišićaste i ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom. Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smedim pegama. Bela boja nije dozvoljena. Visina - 38 cm, težina - 15 kg. Doživi 12 godina. To je stara pasmina koju koriste za lov u predelima nemačkih i austrijskih Alpa, te u bavarskim šumama. Do 1976. godine mislilo se da potiče od jazavčara, što je pogrešno. Pasminu su priznali 1896. godine u Nemačkoj. Alpskog brak jazavčara koriste kao krvoslednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekčući. Lovac ga čitavo vreme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s porodičnim članovima i decom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti dobar pas za obranu. Kod uzgoja vrede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled. Potražnja za tim odličnim psima je veća od ponude. Pas za lovce. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran.
Podaci o pasminama i fotografije su preuzete iz knjige: "Velika knjiga o psima", autora Ulrich Klevera
Nazad