|
|||||||||||||||||||||||
|
|
NAVIKAVANJE NA PUCANJ
Privikavanje psa na pucanj ne spada u posebno složen obuke, ali može doći do izvesnih teškoća. Te teškoće se najčešće javljaju prilikom obuke plašljivih pasa. Najbolji način da se pas navikne na pucanj jeste postepeno približavanje zvuka pucnja mestu gde se održava obuka. U tu svrhu je vrlo pogodno strelište. Za vreme gađanja pas se dovodi u blizinu strelišta na dugom povodniku i tamo se dreser sa njim seta. Ako dreser primeti da se pas plaši, on će odmah posle pucnja početi da se sa njim igra i time mu odvući pažnju. Kod psa koji je izuzetno plašljiv moguće je pažnju odvući i huškanjem protiv pomoćnika. Pas se može navići na pucnjavu i na samom mestu dresira-nja. U početku se puca na velikoj daljini od mesta obuke, a zatim se, zavisno od ponašanja psa, paljba približava. Paljba se vrši i za vreme prekida obuke. Čim pas pokaže i najmanji znak straha, dreser počinje da se igra sa njim i da mu odvlači pažnju. Pošto jaki i iznenadni pucnji nisu propraćeni nikakvim bolnim efektom, pas će prestati da ih se plaši. Nezainteresovanost za pucnjavu je kod psa moguće razviti i za vreme dok on boravi u zatvorenoj prostoriji. Dok pas jede, u susednoj prostoriji se puca. Ako se pas uplaši, dreser ga umiruje, miluje ga i odvlači mu pažnju hranom. Kada se pas navikne na udaljenu pucnjavu, prelazi se na pucanje u neposrednoj blizini. To se ponavlja nekoliko puta u toku dana. Kod psa se mora razviti potpuna ravnodušnost na pucnjavu, bez obzira na doba dana i okolinu. Treba imati u vidu činjenicu da kod nekih jako zlih pasa pucnjava može razviti nepoželjan uslovni refleks: kad čuje pucanj, pas može potrčati u tom pravcu i skočiti na onog ko puca. Ako za vreme obuke dođe do takvih pokušaja, treba ih odmah zaustaviti komandom „fuj" i jakim trzajem povodnika. Pošto pas nauči da ne reaguje na pucnjavu, obuka se nastavlja noću, da bi se pas navikao na bljesak koji izaziva pucanj.
|
|
|||||||||||||||||||||