|
|||||||||||||||||||||||
|
|
POLEGANJE PSA (Osnovna komanda „lezi") Ova navika se razvija pošto je pas naučio
da reaguje na komandu „sedi". Uslovni nadražaji su komanda „lezi" i pokret
rukom (desna ruka spuštena uz pognuto telo) a bezuslovni nadražaji su
pritisak ili „podsećanje". Dresura se izvodi na sledeći način:
pas se drži na kratkom povodniku, u sedećem stavu pored leve noge.
Pošto se okrene psu, dreser se spušta na desno koleno, izgovara komandu
„lezi", levom rukom pritiska leđa psa u visini lopatica i
istovremeno vuče povodnik naniže i napred; umesto povlačenja
povodnika može i pažljivo vući prednje šape psa prema napred. Zatim
mu dozvoljava da malo prošeta. Pošto se pas prošetao, sve se ponavlja
ispočetka. Pas se može naterati da legne i blagim „podsećanjem"
prednjih udova dok se nalazi u sedećem stavu. Levom rukom se pritiskuju
leđa, a desna se ruka podvlači ispod stomaka i blago se „podsećaju"
prednje šape. Dok se vrše ovi pokreti treba izgovarati komandu
„lezi", a levom rukom životinju izvesno vreme pritiskati. Dok se
pas nalazi u tom položaju, nagrađuje se poslasticom, miluje se
i ponavlja se komanda „lezi". Pošto se kod psa razvio uslovni refleks na komandu
“lezi", dreser se od njega udaljuje na 2—3 metra ne zatežući
povodnik; zatim mu ponovo prilazi (pas leži), miluje ga, izgovara komande
“lezi" i „dobro" i ponovo se udaljuje na rastojanje od 5—6
metara. Posle toga doziva psa. Ako pas pokuša da bez komande priđe,
dreser izgovara komandu „lezi" povišenim glasom, a ako pokuša da
skoči, odmah ga vraća na mesto. Odgovor na komandu „lezi" se kod psa razvije
dosta brzo — već posle dve ili tri vežbe. Posle toga dresiranje
može nastaviti na dugačkom povodniku i sa odstojanja. Pošto je pas stekao naviku da reaguje na zvučnu
komandu, prelazi se na rad sa pokretom. Dreser, koji se nalazi na 5—6
metara odstojanja od psa koji sedi, izgovara komandu „lezi" i istovremeno
spušta svoju podignutu desnu ruku. Naravno, što je dreser na većem
odstojanju to je njegov uticaj na psa slabiji i zbog toga se komande
izgovaraju oštrim i jačim glasom. Ako pas ustane ili sedne bez dozvole dresera,
ovaj treba od mah da natera psa da ponovo legne, vukući povodnik
naniže levom rukom. U slučaju da pas ne reaguje na zvučnu
komandu i pokret, treba mu prići i ponoviti nekoliko puta istu
radnju primenjujući neposredan nad ražaj. Kad god pas ispuni zadatak, treba ga nagraditi
milovanjem i poslasticom. Kad pas ne izvrši zapovest izgovorenu povišenim
glasom, treba mu prići, izgovoriti komandu „lezi" i povući
povodnik naniže. Obično je to dovoljno. Kada pas nauči da
reaguje na zvučnu komandu i pokret sa većeg odstojanja, može
se preći na obuku bez povodnika. Za to vreme se otklanjaju i drugi
sitni nedostaci kod psa: pokušaji da se priđe dreseru bez komande,
Ispravljanje zadnjeg dela tela zabačenog u stranu itd ... Navike
se postepeno usavršavaju, bezuslovni nadražaji prestaju da se koriste,
a vreme ostajanja u ležećem stavu se produžava do pet minuta.
|
|
|||||||||||||||||||||